Danas, 24. novembra, u Mješovitoj srednjoj školi Travnik, upriličena je prigodna priredbapovodom Dana državnosti Bosne i Hercegovine.
Prisutni gosti, profesori i učenici imali su priliku uživati u bogatom sadržaju koji su realizirali učenici naše škole.
Na svečan i dostojanstven način, prisjetili smo se svih onih koji su gradili ovu zemlju, svih velikana – od Kulina bana do savremenih heroja, kako bi svako od nas ponio u sebi makar djelić te odgovornosti da Bosnu čini boljom. Jer država nije papir, ni granica – država je čovjek. I kada je čovjek dostojanstven, pošten i hrabar – onda je i država jaka.
Danas, svima nama, ponosnim Bosancima i Hercegovcima, riječi Meše Selimovića mogu poslužiti kao zakletva koja glasi: “Ovdje sam postao, ovdje ću nestati. Ovdje sam ugledao nebeski beskraj i pučinu na kojoj mi se oko odmara, i ovo ne bih zamijenio ni za jedan kraj na svijetu. Ljepših možda ima, dražih nigdje. Ovaj kraj, to sam ja, to je moj život i moja ljubav, to je moja kolijevka i moja grobnica, moj početak i moj svršetak. Znam svaki perivoj, svaki ugib, svako uzvišenje na ovom vidokrugu, znam svaki miris što se javi od proljeća do zimske bure. Znam svaki preliv svjetla, od ružičastih jutara do crvenih sunčevih zalazaka, od pamučnih oblačića do tmastih oblačina što najavljuju nevrijeme. A sve je to moje, kao moje vlastito tijelo, i još više i još važnije, jer je to nešto vječno što me je prihvatilo, privezalo, obilježilo, sebe sa mnom, mene sobom. Zato ne mogu reći: volim svoj zavičaj. Kao što ne mogu reći: volim svoje tijelo. Mnogo je tačnije ako kažem: živim s njim, bez njega moj život ne.